IMENOVANJE ELEMENATA S ATOMSKIM BROJEM VEćIM OD 100

Kemijski elementi imena su dobivali prema mitskim likovima, mjestima gdje su određeni, mineralu, fizičkim i kemijskim svojstvima, a u novije vrijeme u čast istaknutih znanstvenika. Uobičajeno je da otkrivač predloži ime novom elementu. Naravno, prijedlog mora prihvatiti Međunarodna unija za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC).

Kako bi se označili novootkriveni ili još neotkriveni superteški elementi, koji se često spominju u znanstvenoj literaturi, godine 1978. IUPAC-ova Komisija za nomenklaturu anorganske kemije donijela je pravilnik za sustavno imenovanje elemenata s atomskim brojem većim od 100 (Z > 100). Komisija je odlučila da se imena ovih elemenata tvore u skladu sa sljedećim pravilima:

1. Ime se izvodi izravno iz atomskog broja elementa koristeći sljedeće brojčane korijene:

   Broj	Hrvatski korijen	Latinski korijen
   0	nil	nil
   1	un	un
   2	bi	bi
   3	tri	tri
   4	kvad	quad
   5	pent	pent
   6	heks	hex
   7	sept	sept
   8	okt	oct
   9	enn	enn

2. Korijeni se pišu zajedno redoslijedom znamenki u atomskom broju a ime se završava s 'ij'. Slovo 'i' u 'bi' i 'tri' se izostavlja kada su dva ili tri zadnje znamenke (prije 'ij'). Slovo 'n' u 'enn' se izbacuje kada se devetka nalazi ispred nule ('nil').
3. Simbol elementa se sastoji od početnih slova latinskih numeričkih korijena koji čine ime.
4. U imenu elementa svaki korijen se izgovara zasebno. Korijen 'un' izgovara se s dugim 'u'.

U donjoj tablici su primjeri sustavnih imena za elemente s atomskim brojevima od 101 do 900.

Literatura:

1. Recommendations for the Naming of Elements of Atomic Numbers Greater than 100, Pure Appl. Chem., Vol. 51, No. 2, (1979) 381-384. - Cjeloviti tekst
2. Nomenclature of Inorganic Chemistry - Recommendations 1990 ('Red Book'), ed. G.J. Leigh, Blackwell Science, Oxford, 1990.
3. Hrvatska nomenklatura anorganske kemije, ed. Vladimir Simeon, Školska knjiga, Zagreb, 1996.